Emocije - Tajna u vremenskim hronikama
Vesna Mihajlović
U ovom univerzumu postoje i neki koji tek trebaju da otkriju ljudske emocije. Kad posjećujete neke drevne zemlje i posmatrate nešto što je stvoreno u drugim vremenima i na drugim mjestima, možete osjetiti frekvencije i vibracije koje su karakteristične za ta mjesta. Vi znate da tu postoje ključevi a vi znate da tu postoje i poruke koje govore da je unutar toga nešto zaključano, nešto što je nekada postojalo i što će opet izbiti na površinu. Na isti takav način, ljudska bića imaju nešto što je skriveno unutar njih što je vema dragocjeno za evoluciju univerzuma. Mi ćemo nazvati te podatke kodovima i glavnim brojevima: geometrijske formule svjetlosti koje su integralni dio ponovnog stvaranja i nastanka životih oblika u cijelom ovom univerzumu.
Ljudska bića su skrivena i zaboravljena u antikvitetima vremena sve od kada je njihova DNA bila preuređena, jer u dalekoj prošlosti vremenskih hronika ta vrsta je živjela i vibrirala mnogo drugačije. Ta vremena su zaboravljena ili su uskladištena od strane nekih. Kao sto smo rekli, vi se nalazite u jednom karantinu, skoro kao da se nalazite u vremenskim tamnicama toliko dugo da kod pojave novih era oni su zaboravili da ste vi još uvijek ovdje.
Međutim, postoje i oni koji to nisu zaboravili. Oni su vas poslali u misiju da promijenite sve ovo: da vratite memoriju i da ponovo povratite vrijednost ljudske egzistencije nazad do prvih linija kreacije. Vi ste potrebni zato što vi nosite u sebi nešto o čemu mnoge druge vrste nemaju pojma: emocije. Isto kao što vi trebate da radite zajedno kako bi doveli svoje 'Ja' do cjelokupnosti bogatstva svog multidimenzionalnog bića, postoje i oni koji se trude da katapultiraju cijeli ovaj univerzum u jednu novu oktavu - posezanje za jednom novom teritorijom i njeno stvaranje.
Čuvari vremena znaju gdje su ti podaci zaključani i vi ste pronađeni; vi ste izabrani da ih iznesete na svjetlost. Mi smo došli naprijed - ili nazad iz našeg vremenskog perioda - kako bi pomogli onima od vas koji se nalaze u misiji otključavanje anala ljudske DNA. Mi smo ovdje kako bi vam pomogli da ih preuredite unutar vašeg vlastitog bića a onda da postanete dio Žive Biblioteke.
Kao što smo napomenuli, ono što se sada dešava na Zemlji imaće uticaja na stvari na mnogim drugim mjestima. U ovo vrijeme ovdje šalje se energija da bi se preusmjerile i uskladile određene univerzalne sile i tako dovele ovaj univerzum do jedne simultane svjesnosti o svom identitetu. On što je na Zemlji, slično je nekoj tajni davno zaključanoj u vremenskim hronikama a to ima veze i sa emocijama. U tom daru od emocija, postoji jedna dragocjenost i bogatstvo; tu postoji i jedna nevjerovatna sposobnost transcedentiranja mnogih različitih realnosti, kretanja kroz mnogobrojna različita stanja svjesnosti i njihovog doživljavanja. Emocija dozvoljava određenim energijama da se spoje, stope, vežu, i udruže u shvatanju samih sebe. Bez emocija, to ne bi bilo moguće.
U ovom univerzumu postoje i neki koji su veoma stari i koji dobro znaju kakvo je ovo mjesto. Oni rade eonima. Oni su pradavne strarješine čak i ovog našeg sistema i veoma su poštovani kao veličanstveno mudri muškarci i žene, prema vašim pojmovima, mada oni nisu ni muškarci ni žene. Oni se smatraju Čuvarima Egzistencije u ovom sistemu. To su oni koji omogućavaju kretanje i upravljaju sistemima isto kao što kapetani upravljaju brodovima. Oni navode ovaj univerzum na njegov pravi kurs; to je njihov posao. Isto kao što i vi imate svoje poslove, njihov posao je da upravljaju ovim univerzumom na njegovom putu prema otkrićima. Oni su otkrili uz pomoć svog vlastitog učenja i pustolovina da se moraju povezati sa drugim univerzumima.
Postoji jedan plan da se energija katapultira i tako pošalje do novih doživljaja. U ovo vrijeme, Zemlja i određen broj drugih sistema gdje vi istovremeno egzistirate, postaje instrument u ponovnoj pojavi emocija, s ciljem spoznavanja svih identiteta i njihovog sažimanja u jedan. Ti univerzumi otkrivaju šta oni mogu činiti zbližavajući se i ispreplićući isto kao što i vi otkrivate šta sami možete postati. Ne postoji nikakva prekoncipirana ideja o tome šta će se desiti. To je jedna nova teritorija.
Emocija je ključ za sve ovo. Kao ljudskom biću, vama emocije trebaju da bi se povezali sa onim duhovnim dijelom samih sebe. Emocija je od nepresudne važnosti da bi se razumjela duhovnost jer emocija proizvodi osjećaj. Mentalno tijelo i fizičko tijelo su veoma usko povezani isto kao i emocionalno tijelo i spritualno tijelo. Spiritualno tijelo je, naravno, tijelo koje postoji izvan svih fizičkih ograničenja. Vama su emocije potrebne kako bi spoznali ono što nije fizičke prirode, a to je i razlog zašto su emocije toliko kontrolisane na ovoj planeti. Vama je dozvoljeno veoma malo emocionalnog prostora i podstiću vas da se stalno osjećate nemoćno i prestrašeno.
Mnogi od vas ne žele da idu izvan tih emocionalnih barijera i kroz vaše lične granice zato što bi to moglo biti bolno. Vi bi voljeli da možete samo reći "abrakadabra" i da one sve odu. Bol vam donosi osjećanja. Ukoliko ne možete osjećati na neki drugi način, ponekad, da bi zarobili vašu pažnju kao jedan tvrdoglav čovjek, vi možete sami stvarati bol kako bi si pokazali sav onaj opseg vaših sposobnosti i kako bi doveli sebe ponovo u život. Na taj način, vi možete osjetiti svo bogatstvo življenja.
Većina ljudi se boji svog emocionalnog ili osjećajnog centra; oni se boje da osjećaju. Vjerujte svojim osjećanjima bez obzira na to kakva su ona. Vjerujte da vas ona vode ka nečemu i da način na koji se osjećate može da vas dovede do neke spoznaje. Svi vi želite da učestvujete u životu a istovremeno i da ne budete u njemu. Kažete, "Pustite me samo da budem ovdje i da budem jedna moćna osoba, ali ja ne želim da osjećam niti da remnogo učestvujem zato što to previše boli, pa onda padam u krizu. Ja ne vjerujem životu."
Kad se ne plašite osjećanja, kad prevaziđete svoje presuđivanje i kad dozvolite sebi da osjećate na sve one načine na koje osjećate, napravićete jedan ogroman korak naprijed zato što ćete biti u stanju da putujete na tim osjećanjima u druge realitete. Neki od vas se boje da osjećaju i da učestvuju u ovoj realnosti; a kamo li da putuju u neke druge, a to je zato što vi ne vjerujete svojim osjećanjima. Ako želite da ubrzate svoj razvoj, zaronite u nešto što vam donosi osjećanja. Prestanite zaobilaziti tu stvar tako da bi mogli misliti da držite stvari pod kontrolom. Zaronite u centar svega toga, pa onda vidite da li držite sve pod svojom kontrolom.
Ne radi se o tome da vi ne znate kako da osjećate, radi se o tome da se vi bojite vaših osjećanja. Kad ih imate vi ne znate šta da radite s njima. Ona u vama stvaraju jedan utisak bespomoćnosti, tako da vi u nekom smislu vežete ta osjećanja s onim: "Oh, ne, ja sam to upropastio." Vi imate jedno ograničenje u vašem sistemu vjerovanja a to je da kad se nešto pojavi što je emocionalno i što vam nanosi bol ili izaziva ljutinu, onda to nije dobro. Sada je vrijeme da prestanete da se šunjate na vrhovima prstiju oko nekih stvari kako bi izbjegli svoje emocije.
Ljutnja ima svoju svrhu. Svi vi bi željeli da završite s tim: vi želite to da sakrijete pod tepih i odnosite se prema tome kao da to nije dobro. Ponašate se kao da se tu radi o nekom trulom povrću, izbacujete ga napolje i zakopavate u baštu iza kuće kao da ono nema nikavu svrhu. Mi naglašavamo da postoji svrha u strahu i svrha u ljutnji. Ukoliko bi dozvolili sebi da izrazite i iskusite vaše strahove, što može dovesti i do pojave ljutnje, onda bi naučili nešto. Oni od vas koji očajno pokušavaju da izbjegnu strah i ljutnju, i koji se stvarno boje tih osjećanja, imaju nešto veoma veliko da nauče uz pomoć tih emocija. One su sredstvo koje vas može ponjeti izvan granica vašeg ličnog identiteta i ponašanja, a vi se jednostavno bojite da doživite tako nešto.
Vecinu vremena, sve sto vi zelite to je da budete prihvaceni. Vi imate osjecaj da vas niko nece voljeti ako radite odredene stvari ili se osjećate na određeni način, tako vi sebi ne dozvoljave da imate neka određena osjećanja. To je ono odakle dolazi ljutnja. Ljutnja se nalazi u vama zato što sudite o tome šta možete a šta ne možete raditi. Ukoliko ne dozvolite sebi da osjećate, onda ne možete učiti. Osjećanja vas povezuju sa životom.
Osjećanja kod ljudskih bića služe različitim svrhama. Mi savjetujemo sve vas da vjerujete, da kultivišete i da se oslanjate na svoja osjećanja. Razumite to da su vaša osjećanja vozna karta za putovanja u multidimenzionalne realitete, gdje ćete morati ići ukoliko želite stvarno ozbiljno da učestvujete u ovoj igri. U multidimenzionalnim realnostima, vi učite da održite i usmjeravate mnoge različite verzije sebe, odjednom. Osjećanja vas mogu odvesti na ta mjesta, pogotovo ona osjećanja kojima vjerujete. Mnogi od vas su veoma sumnjičavi u svoja osjećanja i pokušavate ih kontrolisati. Vi ne dozvoljavate određenim osjećanjima da izađu na površinu, ili ih prosuđujete kad se ona pojave umjesto da posmatrate gdje vas ona vode i šta za vas čine
Metafizički Zakonik Sudbine
Miroslav Marković
Antlantida
Osmog jula 8498. godine pre Hrista, na Zemlju se velikom brzinom obrušio i uz temperaturu od 20.000 0 C, eksplodirao jedan asteroid. Katastrofa je trajala samo dva minuta, a za ta dva minuta poginuli su milioni ljudi, uništen je biljni i životinjski svet u mnogim regionima naše planete, a njen lik i klima promenjeni su za sva vremena. Bio je to dan u kome je potonula legendarna Atlantida, a sa njom je nestala i prva civilizacija koju je čovek izgradio. "Uzrok te apokaliptične katastrofe je asteroid iz grupe Adonis, koji je sa svoje trajektorije oko Sunca dospeo u gravitaciono polje Zemlje" - smatra nemački fizičar Oto Muk
Prema Platonu, Atlantida se nalazila u blizini "Herkulesovih stubova" - kako se ranije nazivao Gibraltarski moreuz. Bila je veća od Male Azije i Južne Afrike zajedno, odlikovala se plodnošću i davala po dve žetve godišnje. Platon je pominjao kokosove palme, slonove, krokodile, pozlaćene hramove i palate, glavni grad u prečniku od 23 km i ljudsku zajednicu zasnovanu na zakonodavnim normama i visokoj kulturi. Vojska Atlantide je raspolagala sa 480.000 pešaka, 120.000 konjanika, 160.000 bornih kola, 240.000 mornara.
Platon je prvi pisao o Atlantidi. Sva kasnija dela drugih autora su se zasnivala na njegovim informacijama. Međutim, Platon je podatke o Atlantidi čuo od svog rođaka Kricijusa, koji ih je saznao od svog dede, a ovaj opet od Solona, najvećeg zakonodavca Grčke. Ali i Solon je do tih podataka došao na osnovu izveštaja starih egipatskih pisaca, koje je otkrio prilikom svojih putovanja.
Na osnovu dvadesetak stranica Platonovog napisa o Atlantidi, do sada je objavljeno 25.000 radova o najvećoj katastrofi koja je zadesila našu planetu. Naučnici i pisci, moreplovci i istrazivači, opsenari i šarlatani pisali su o Atlantidi.-kaže MUK
Pepeo lave i isparena morska voda stvoroli su crni oblačni pokrivač od 30 km debljine, koji se pod dejstvom pasatskih vetrova premeštao prema istoku, ka Evropi, Africi, Aziji. U tim oblacima stvarali su se tornada i uragani. Pepeo i morska so su predstavljali kristalizacione tačke za apokaliptične kiše i provale oblaka koje su se obrušavale na Zemlju. Prema Bibliji kiše su trajale 40 dana i 40 noći, dok je voda prekrivala nizije čitavih 150 dana. Po proračunima Ota Muka te brojke su potpuno verodostojne.
"Sputnjik" ističe da se i druge grane nauke interesuju za rešenje problema Atlantide, jer su za njeno postojanje vezana mnogobrojna pitanja. Uporedna etimologija postavlja pitanja: kako su koreni mnogih drevnih grčkih reči dospele u jezik Maja Indijanaca? Ili: otkud u Peruu u pećinama slike i skulpture lavova i drugih životinja koje nisu nikada živele na tom području?
Na ta i slična pitanja nauka ne može da odgovori. Zbog toga se istraživači uvek vraćaju Platonu, upoređuju njegove dijaloge sa objektivnim nivoom znanja iz tog doba i iznose zaključke po kojima je on podatke o Atlantidi mogao da dobije od ljudi koji su na osnovu pouzdanih izvora znali da je ona postojala.
I detalji koje je pominjao Platon, slažu se sa otkrivenim činjenicama. Podaci Platona o tome da su se zidovi i kule pravili od belog, crnog i crvenog kamena, potvrđuju se činjenicom da su i savremena zdanja na azurnim ostrvima napravljena od istog materijala; a ta ostrva su u stvari najviši vrhovi ostrvskih planina.
Ruski hidrogeolozi su istraživanjem tla sa dna severnih polarnih mora došli do još jednog zaključka koji, mada posredno, potvrđuje Platonovu priču o Atlantidi: oni su ustanovili da su prvi talasi golfske struje prodrli u ta područja pre otprilike 12.000 godina.
Do sličnih rezultata su došli i američki naučnici. Oni su istražili vulkanski pepeo u talozima na dnu Atlantika i otkrili da se tamo pojavio pre 12.000
Platon ne opisuje samo kulturu Evrope, nego i kulturu Atlantide. A budući da je ona propala u roku od 24 sata, zajedno sa svojim stanovnicima, životinjama, kulturnim blagom i kada je užasna kosmička katastrofa izmenila lik Zemlje, onda se zaista uzaludno traga za tom izgubljenom civilizacijom.
Verovatno se ništa više ne može dokazati sem činjenice da je čovečanstvo još jednom moralo da krene sve ispočetka...
Originalni Atlantidjani su bili jedna vrsta ljudskih bica, koji su imali kolektivnu svest iz 4 dimenzije. Imali su plavu kosu i plave oci i izuzetno razvijenu pinealnu zlezdu/Pinealna žlezda jeste deo mozga koji ojačava ono što je poznatije kao ''šesto čulo'' i druge paranormalne sposobnosti. Takođe je i centar osećaja./Tezili su apsolutnoj slobodi neizmerne moći manipulacije nad prirodom (astralne, vantelesne projekcije, putovanja, direktan prenos misli i osećanja, materijalizacija i dematerijalizacija, drastična izmena klimatskih i drugih uslova na Zemlj i slično), ali su zaboravljali da je druga strana slobode odgovornost
Cesto sam slusala o Atlantidi, i uvek mi je bilo interesantno, ali cini mi se da jos uvek ne posedujemo dovoljno informacija, kako o Atlantidi, tako o ostalim drevnim civilizacijama na pr. o Majama, Inkama ili Kolosu sa Rodosa, Semiramidinim visecim vrtovima Vavilona i da ne nabrajam, nadam se da cemo bar u buducnosti moci da sagledamo njihovu genijalnost i nacin zivljenja
Izgleda da se najveće misterije naše planete kriju na morskom dnu.Kolika je to površina ne treba ni spominjati, a pogotovo kada se još uzmu u obzir dubine mora i okeana na koja ljudi još ne mogu da odu sa ovakvom tehnologijom kakva je danas. Ali, hajdemo u okolinu Japana ...
U dubinama Japanskog mora, u blizini ostrva Okinava, Una i Tajvan otkrivene su izuzetno neobične i tajanstvene ruševine.Pronađene su ostaci ogromnih građevina od precizno isklesanog kamena, čija je starost procenjena na čak 12.000 godina, što znači da su nastale još 10.000 pre Hrista.
Mnogi u Japanu veruju da su u pitanju ostaci tajanstvenog, izgubljenog kontinenta koji japanska narodna tradicija naziva Onogorodžima.Po njihovom predanju, taj kontinent je isto kao i legendarnu Atlantidu, progutalo more.Drugo mišljenje je, da je u pitanju mitski kontinent Mu, kolonija izgnanika iz Atlantide, oni koji su se po legende pobunili protiv vlasti u svojoj zemlji.I Mu je po legendi, takođe, nestao u moru.
U jesen 1995. godine, pronađene su još tri lokacije sa podvodnim građevinama, hramovima, trgovima, stepenicama, putevima, stiliziranim likovima morskih životinja.Između 1995. i 2005. godine pronađeno je još osam novih podvodnih nalazišta na potezu između Japana i Tajvana.Najveća podvodna struktura koja je dosada otkrivena nalazi se u blizini otoka Yonaguni na 35 metara dubine. Ova građevina je dugačka 80 metara, široka 30 metara i visoka oko 15 metara.Tu su takođe i kameni putevi i raskrsnice koji povezuju podvodne građevine koje se nalaze između ovog ostrva Yonaguni i dva ostrvceta, Kerama i Aguni.
Kada je nastala piramida i svi ovi objekti? Kada ih je prekrilo more? O koliko se ovde dalekoj prošlosti radi i ko je bila misteriozna civilizacija koja je sve ovo izgradila u 'vremenu koje je bilo pre vremena'.
Dokazi govore o tome da je zadnje ledeno doba bilo pre 0ko 11.500 godina i da je tada došlo do topljenja velikih količina leda. Zbog ovakvog velikog topljenja, nivo mora se na nekim mestima na Zemlji popeo za preko 100 metara i tako potopivši na kopnu sve što je bilo u tom opsegu.Pretpostavlja se da je to bio slučaj i sa ovim kompnom kod japanske obale.
Mnoge svetske legende govore o civilizaciji svih civilizacija koja je bila smeštena negde na Pacifiku.Stari narodi su je nazivali Mu ili kako su je zvali na zapadu, Lemurija.Prostirala se od Japana, pa preko Polinezije sve do Uskršnjih Ostrva, sastavljena od niza većih ostrva. Sve ove građevine pronađene u dubinama mora nedvosmisleni su dokazi postojanja ove civilizacije
korišćen link:www.klubputnika.com
SEMIRAMIDA
Semiramida je drevna asirska boginja koju su poštovala Vavilonska bratstva. Pripada vavilonskom svetom trojstvu Boginje Meseca (Semiramida), Boga Sunca (Nimrod, poznatog još pod imenima kao što su Bal, Bel, Baal, itd) i njihov sin Tamuz. Ova paganska vera postojala je još hiljadama godina pre nastanka hrišćanstva. Vavilonska bratstva su živjela u starom Vavilonu, području današnje Mesopotamije, sve dok se nisu preselili u Rim, te dok iste obitelji nisu osnovale Rimsko Carstvo. Nastaju nove religije i nova božanstva, sve po uzoru na njihove ikone, samo s drugačijim imenima no još uvijek istog koncepta. Stoga danas imamo Majku Božju (Semiramidu, Boginju Meseca), Svetog duha (Nimroda, Boga Sunca) te Isusa (Tamuz).
S vremenom, te Vavilonske obitelji se sele u severnu Evropu, sa sobom noseći svoje simbole i veru. Postaju vrhovna Europska aristokratija. Još jedno ime za istu boginju koju poštuje Vavilonsko bratstvo i dan danas, je EVROPA.
Poveznice u ovom simbolizmu nemaju kraja. Boginja Semiramida je oduvijek prikazivana kao žena s šiljcima oko glave (kao i božanstvo Sunca - Mitra), te bakljom (ili krstom) u rukama (baklja je simbol Nimroda).
Nismo li upravo opisali Kip slobode?
Uz sve to, simboliziraju ju i 12 zvjezdica. Boginja Semiramida je upravo tako prikazivana na antičkim novčićima.
Odavno je poznato poreklo Kipa slobode. Naime to je dar Francuskih masona iz Pariza, i isti simbol nalazi se i u Parizu.
U starim ilustriranim motivima ovog božanstva Boginja Evropa – Semiramida jaše bika (simbola Nimroda).
Europska Unija 2005. godina izdaje kovanicu s Boginjom Evropom(Semiramidom), koja jaše bika.
Isti simbol se nalazi ispred EU parlamenta
u Strasburgu, Francuska.
Kako pišu antički istoričari Ktesijas i Doidor , Semiramida je bila mitska junakinja božanskog porekla.
Bila je kći boginje-ribe Atagartis iz Aškalona u Siriji. Atargatis opisuje isključivo kao Boginja-riba.
Uz Atargatis još češće spominje Derketo za čije ime neki smatraju da je samo jedna dijalekatska varijanta imena Atargatis.
Atargatis se slikovito prikazuje sa gornjim dijelom tijela kao žena, a donjim kao riba (sirijska sirena).
Kao glavno središte njenog obožavanja smatra se feničanski grad Aškalon,
u zemlji Filistinaca, koji su obožavali i njen muški pandan - ribolikog boga Dagona.
Za Atargatis postoji vjerovanje da je bila kraljica Sirije i da se najprije zvala Gatis,
pa pošto je rado jela ribu, naredila je da osim nje nitko drugi u zemlji ne smije jesti ribu,
te se otuda smatra da ime Atargatis znači "osim Gatis".
Osim toga vjeruje se da su Aramejci, tamo gdje je Atargatis potonula u more, podigli hram.
Inače, Derceto (Atargatis) je prikazana kao djevojka čiji je donji dio tijela u vidu ribe.
Rano napuštenu, Semiramidu su odgajili golubovi, sve dok je nije našao Simas(Sima), kraljevski pastir.
Veruje se da je nakon pobede kod Baktre, Semiramida srela Ninusa, mitskog osnivača Ninive (u današnjem Iraku).
U to vreme bila je udata za jednog od Ninusovih oficira, Onesa, za koga se smatra da je izvršio samoubistvo. Impresioniran njenom hrabrošću u bici kod Baktre, Ninus je uzima za ženu.
Sa Ninusom je Semiramida imala dete, Niniasa. Nakon Ninusove smrti, nasleđuje ga na prestolu.
Podiže mu je mauzolej u blizini Vavilona, devet stadija visok i deset širok.
Podiže velike gradove, posebno Vavilon, i čudesne spomenike, i puteve kroz nepristupačne planine.
Semiramida je naredila izgradnju čuvenih Visećih vrtova Vavilona. Bila je neuspešna samo u napadu na Indiju.
Na kraju vladavine, nakon 42 godine, prepušta presto sinu Niniasu i nestaje pretvarajući se u golubicu i od tada biva obožavana kao Boginja Semiramida.
Ninus je vladao od 2189. godine p. n. e, vladao je 52 godine, do 2137. godine p. n. e, što treba da bude potvrda da je Semiramida živela u to vreme.
Popularna etimologija, koja joj je prva povezala ime s golubovima (asirski: "sumat" - golub), pokrenula je identifikaciju istorijske Semiramide sa boginjom Ištar i njenim golubovima.
Jevrejski istoričar Josif povezuje Ninusa sa biblijskim kraljem Nimrodom.
Protestantski mitolog Aleksander Hislop podigao je Semiramidu na kosmički pijedestal.
U svojoj knjizi "Dva Vavilona" pokušava da pokaže da su Semiramida i Ninus, kratko pomenut u Knjizi postanja kao moćni lovac pred Bogom, isti kao Izis i Oziris, ili Astarte i Tamuz.
Prema Hislopovoj verziji ove priče, Semiramida postaje Blagoslovena devica Marija; većina svetskih mitskih figura su samo kopije priče o Semiramidi i Ninusu.
korišćen link:www.atlantidaforum.com
Нема коментара:
Постави коментар